Iako je svaki sakrament susret sa živim Isusom Kristom, od ovog sakramenta zaziru pomalo svi kršćani, tj. oni koji nisu shvatili pravi život u Kristu. Bolesničko nas pomazanje najčešće podsjeća na prolaznost života, i to zbog ljudske tvrdokornosti, a ne zato što Crkva to promiče. Ovaj je sakrament zamišljen kao pomoć vjernicima kad se nađu pred misterijem bolesti. Prva Crkva prepoznaje od pamtivijeka u ovom sakramentu Kristovu snagu koja je rezervirana za Njegove vjernike. Isus je liječio mnoge bolesnike i tu je zadaću predao svojim apostolima kao znak Kraljevstva Božjega. Tako od samih početaka Crkve, prema apostolu Jakovu, dozivlju k sebi starješine Crkve i oni mole za zdravlje bolesnog brata ili sestre. Tako Crkva uči da je jedan od sedam sakramenata i bolesničko pomazanje.

Svjedočanstva o mazanju bolesnika blagoslovljenim uljem mogu se susreti u mnogim liturgijskim svjedočanstvima od same starine, bilo na Istoku, bilo na Zapadu. Iako je sakrament namijenjen bolesnima, općenito, počeo se sve češće dijeliti umirućima. Možda se ta praksa razvila nakon iskustva mučeništva, ali to nije sigurno. Tako je taj sakrament dobio drugi naziv „posljednja pomast“, zbog čega je postao nepopularan među ljudima. Ipak, liturgija nikada nije prestala upravljati molitvu Gospodinu da bolesnik zadobije i tjelesno zdravlje ako mu je korisno za spas.  Sakrament dodjeljuju samo svećenik ili biskup, i to propisno blagoslovljenim maslinovim uljem. Bolesnik se pomaže po čelu i po rukama. Kao što smo vidjeli iz prvotne namjene sakramenta, on nije namijenjen isključivo onima koji se nalaze na samrti iako je to i dan danas najčešći trenutak kad se podjeljuje. Prima ga onaj koji se zbog bolesti ili starosti nalazi na početku smrtne pogibelji. Sakrament se može ponoviti ako se stanje pogorša ili nastupi neka druga teška bolest. Jednako tako preporučuje se i prije teškog kirurškog zahvata, kao i starijim osobama, čija nemoć postaje sve veća.

Dakle, nikako ne treba čekati zadnji čas, nego s vjerom primiti taj sakrament čim nas sustigne kakva teža bolest. Ne treba zaboraviti da je bolesničko pomazanje sakrament, tj. susret sa živim Bogom.