Došli smo do vrhunca Vazmenog trodnevlja i priprave za Uskrsnuće Gospodinovo! 15. travnja u 21 sat u našoj je župi započelo Vazmeno bdjenje, obred na Veliku subotu koji se sastojao od četiri dijela: službe svjetla, službe čitanja, krsne i euharistijske službe.

Služba svjetla započela je blagoslovom ognja i paljenjem uskrsne svijeće koja simbolizira Svjetlo svijeta, samoga Krista. Zatim su vjernici zapalili svijeće na uskrsnu svijeću te je u nekoliko sekundi svjetlo posve istjeralo mrak iz crkve, baš kao što je i Svjetlo svijeta zauvijek nadvladalo i istjeralo tamu iz naših života o čemu govori veličanstveni Vazmeni hvalospjev koji je uslijedio: „Nek se raduje i zemlja, tolikim obasjana bljeskom i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja, neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.” Drugi dio bogoslužja je Služba čitanja koja upućuje na to da sva djela koja Bog čini, čini iz preobilne ljubavi prema čovjeku grešniku. Nakon toga, katekumeni su po sakramentu krštenja, Duhu Svetom i krsnoj vodi postali novi članovi Crkve. Bogoslužje je završilo euharistijskom službom, u kojoj se okupljena zajednica susrela sa živim Kristom koji se za nas tako nesebično predao. U propovijedi župnik don Ante Vasilj istaknuo je potrebu i žeđ ovoga svijeta za djelima Milosti Božje te je posvijestio važnost uloge koju možda često u životnoj užurbanosti zaboravljamo i zapostavljamo. Mi smo novi apostoli, mi smo ta Crkva koju je Krist ustanovio, mi smo Njegovi nasljedovatelji. Trebamo podići umorne i obeshrabrene, trebamo se zauzeti za obespravljene i marginalizirane. To je taj sklizak prostor koji bismo najradije zaobišli, a upravo tamo nalazi se ključ našega spasenja. To je nešto što smo čuli već bezbroj puta, a i dalje je naša životna stvarnost daleko od toga. Naš život treba biti čisto služenje, po uzoru na našega Gospodina. Prati noge suzama i kosom otirati noge najmanjima, najzapostavljenijima, onima koje bismo najradije izbjegli, odbačenima jer u tome je smisao života i istinska sreća. Ako ste daleko od Krista, ovi retci će vam izazvati podsmijeh. Ako ste mu se barem malo približili, prisjetit ćete se trenutaka u kojima ste izgarali i trošili se za druge i u tome (protivno ovozemaljskoj logici) neizmjerno, luđački (jer je onostrana mudrost ovozemaljska ludost) uživali.

Od srca nam želim da već danas zakoračimo u taj sklizak prostor po ključ spasenja naše duše, te da okusimo već spomenutu „ludu sreću”. Kako stoji u knjizi o Chiari Corbelli Petrillo čiji je život bio čisto služenje: život ima smisla samo ako se potroši za drugoga. Zahvalni Gospodinu što je poslao Svjetlo svijeta da obasja svaki naš mrak, uđimo već danas u taj sklizak prostor i pronađimo smisao života izgarajući za drugoga – po primjeru Uskrsloga Isusa Krista. Dok to činimo, imajmo na umu da dok izgaramo, osvjetljavamo put nekome drugome do Izvora Svjetla.

GALERIJA SLIKA

Autorica i foto: Paula Zujić