To je prvi dan sedmodnevnog tjedna u koji se kršćanska zajednica po primjeru apostola okuplja oko uskrslog Gospodina da bi slušala njegovu riječ i s njim slavila euharistiju. Ovaj „dan Gospodnji“ jest prablagdan Crkve.

Blagdan je zapravo ulomak vremena izdignut nad svakodnevicom i obilježen svečanim bogoslužjem. Za kršćane, blagdan je spasonosni susret s Isusom Kristom koji se obavlja, prije svega, slavljenjem euharistije. Nedjelja je stoga prvi kršćanski blagdan koji se slavi redovito svakog tjedna. Slavljenje nedjelje svakog osmog dana jest ritam kojim Crkva živi. I sam Uskrs samo je posebno naglašeno nedjeljno slavlje koje traje osam dana (od Uskrsa do Bijele nedjelje). Kao „osmi“ dan nedjelja je početak, predujam života budućeg svijeta, dan na koji usred zemaljskog vremena dolazi Gospodin. Tko lakoumno propušta nedjeljno slavlje, vrlo ozbiljno zastranjuje pred Bogom i zajednicom. Od Konstantina nedjelja je uživala državnu zaštitu, bila je oslobođena rada i svega drugog što je ometalo bogoslužje.

Danas je nedjelja sve više ugrožena modernim „vikendom“ i ponudom „slobodnog vremena“ te se svaki pojedinac mora s mnogo više svjesne odlučnosti pridružiti nedjeljnom slavlju svoje zajednice.