I ove sam godine, 5. rujna, s puno predanosti i ljubavi spram Predragocjene Krvi Kristove organizirala 5. hodočašće za molitelje zajednice i župljane Župe Duha Svetoga, a i don Ivan Matijević se s radošću odazvao.

U 10.30 sati je procesija sa Relikvijom iz Crkve Presvetog Trojstva u pratnji mnogobrojnih svećenika i hodočasnika krenula prema Zavjetnoj kapeli, a svečanu hodočasničku misu su predslavila 3 biskupa:  msgr. Josip Mrzljak i msgr. Stanislav Hočevar-nadbiskup i metropolitan beogradski, i dr. Peter Štrumpf, biskup mursko-soboški te brojni svećenici.

13.00 – 15. 00 sati je bilo euharistijsko klanjanje u Zavjetnoj kapeli na nakanu da Gospodin učvrsti hrvatske katoličke obitelji i za nova duhovna zvanja u našem narodu. Nakon križnog puta i blagoslova hodočasnika s Presvetim vratili smo se u svoju župu noseći srca ispunjena blagoslovom i zaštitom Predragocjene Krvi Kristove.

 

Upoznajmo euharistijsko svetište Preadragocjene Krvi Kristove u Ludbregu

U katoličkom svijetu Ludbreg je na glasu kao mjesto u kojem se štuje Presveta Krv Kristova. Na svećenikovu sumnju u istinitost riječi pretvorbe na svetoj misi, prema davnoj predaji 1411. u dvorskoj kapelici stigao je dramatičan odgovor. U kaležu je potekla prava krv, a prestrašeni svećenik je, brzo svršivši misu, krv iz kaleža stavio u staklenu ampulu i zazidao. I šutio. Tek na smrtnoj postelji je priznao što mu se dogodilo, a posudicu s krvlju dao župnoj crkvi na čuvanje. Od toga vremena u Ludbreg već punih 6 stoljeća dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove. Mnogi su na zagovor Presvetoj Krvi čudesno ozdravili, pa su ljudi u potrebi sve više dolazili. Bulom pape Leona X. od 18.3.1513. događaj je proglašen autentičnim. Odlučeno je da se Relikvija vrati na čuvanje u Ludbreg i na svetkovine Tijelova, Sv. Tome Apostola i rođenja Blažene Djevice Marije izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Bulom je papa Leon X. odredio da se svima koji se u te svetkovine na slavu kaleža i tekućine ispovijede, pohode crkvu i pomognu pri izgradnji crkve , otpušta treći dio naložene pokore koju bi pretrpjeli u čistilištu. Ludbreg je tako postao jedno od brojnih svetišta nastalih od 12. do 15. stoljeća koje u središtu imaju trpećeg Krista. Izrađen je, doduše nepotpun, popis od 221 svetišta koje čuvaju neki oblik relikvije Kristove Krvi. Od ukupnog broja 75 ih se nalazi u Njemačkoj, 42 u Italiji i 41 u Francuskoj. Od ukupnog broja relikvija njih 110 se smatra čudotvornim. U njima se razvijaju novi oblici pobožnosti kao što su proslava blagdana Presvete Krvi, hodočašća, klanjanja pred Predragocjenom krvi, posebne molitve, devetnice, krunice, litanije i slično. Ovo ludbreško svetište blisko je svetištima u kojima se čuva relikvija, odnosno ostatak prolijevanja ili pretvaranja vina u krv u kontekstu slavlja euharistije.

Sumnje u istinitost događaja potaklo je plemića Tomu de Zecha iz Lentija da o čudesnom događaju i svemu što se poslije u Ludbregu događalo obavijesti papu Julija II. Papa je istragu povjerio opatima Aquilejske dijeceze, Ivanu i Leonardu Šketa koji su odmah došli u Ludbreg. Istragu pod njihovim vodstvom vodio je odbor uglednih svećenika i svjetovnjaka. Povijesni izvori navode gospodare Ludbrega, kneza Petra i petero plemića. Uz te plemiće u istrazi su sudjelovali Stjepan Popov župnik iz Ludbrega, župnik iz Sv. Đurđa, župnik iz Martijanca i iz Križovljana. Oni su o svemu ispitali mnogo svjedoka čudesnih ozdravljenja nakon učinjenog zavjeta Krvi Kristovoj koji su dolazili čak i iz udaljenih zemalja: Štajerske, Mađarske, Srijema, Hrvatskog Zagorja, Prigorja. Oni su nakon dugotrajnog i temeljitog ispitivanja sastavili zapisnik na temelju kojeg je papa Julije II. izdao dva pisma.

Prva bula Julija II. je u stvari nalog zagrebačkoj biskupiji da se provede istraga. Druga bula zavedena u registru suplika 16.12.1512., napisana je nakon provedene istrage u Ludbregu i kojom se događaj proglašava autentičnim, te je odlučeno da se na Tijelovo, Malu Gospu i Sv. Tomu mogu dijeliti oprosti vremenitih čistilišnih kazni. Nedugo po izdavanju bule, 21. veljače 1513. papa Julije II je umro. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X. na temelju bule svoga prethodnika i nakon što je u Rimu s Relikvijom predvodio procesiju, konačno je završio posao svoga prethodnika. Staklenu ampulu vratio je u Ludbreg i o svemu 19.03.1513. izdao bulu, papinsko pismo u kojem nalaže da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Ovim papinskim pismom čiji se prijepis čuva u Kaptolskom arhivu u Zagrebu i službeno je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove.

Staklena ampula s relikvijom čuvala se u pokaznici (relikvijaru) čiji nam je izgled iz prvih stoljeća ostao sačuvan na freskama Michaela Pecka koji je oslikao kapelicu Sv. Križa u dvorcu Batthyany. Na svodu dvorske kapele nalaze se dva najvažnija prizora iz predaje o čudu Krvi Kristove: dio svete mise u trenutku dok svećenik drži kalež u kojoj je krv i procesija koju je u Rimu s relikvijom 1513. vodio papa Leon X. Od 1721. godine relikvija se čuva u pokaznici koju je župnoj crkvi darovala bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany. Pokaznica je umjetničko djelo majstorske radionice zlatara Caspara Rissa von Rissenfelsa. Ubraja se među najvrjednija sačuvana djela augsburške zlatarske škole s kraja 17. Stoljeća. Među nebrojenim mnoštvom hodočasnika koji su pred Relikvijom Predragocjene Krvi tražili spokoj duši svojoj bilo je i veoma poznatih ljudi. Slike u dvorskoj kapeli govore nam da je I papa Leon X. s Relikvijom osobno vodio procesiju ulicama vječnog grada. Poznato je da je u ludbreško svetište hodočastilo nekoliko kraljeva i careva iz dinastije Habsburgovaca!

 

Svetište Predragocjene krvi Kristove – Zavjetna kapela Hrvatskog sabora

Hrvatski sabor zavjetovao se Bogu na zasjedanju u Varaždinu 1739. godine i donio odluku “da se ima u Ludbreškom svetištu podići zavjetna kapela u čast i za veći porast slave Presvetoj krvi Isusovoj”, koje je nazvao “najvećim blagom hrvatskog kraljevstva”, kako bi se spriječile daljnje smrti od kuge u Moslavini i Slavoniji.

Tijekom Hrvatske Svete Godine, povodom 1300. godišnjice kršćanstva u Hrvata, 1941., kardinal Alojzije Stepinac je objavio poziv hrvatskom narodu da se izvrši zavjet Hrvatskog sabora i izgradi kapelica. Ali došao je rat, a s njim i komunisti te propast hrvatske države. Stepinac je nakon oslobođenja osuđen, zatvoren u Lepoglavu, a ludbreški župnik Matija Crnković ubijen. Zavjet Hrvatskog sabora je ipak izvršen, ali tek nakon 255 godina, i u vrijeme Franje Tuđmana – 4. rujna 1994. nadbiskup Franjo Kuharić blagoslovio je Zavjetnu kapelu Hrvatskog sabora i Svetište Predragocijene krvi Kristove. Na zidu kapele postavljene su spomen-ploča i ploča zahvalnica dobročiniteljima.

1994., sagrađene su postaje Križnog puta u mozaiku, od murano stakla pribavljenog u Veneciji. Križni put je svečano posvetio kardinal Franjo Kuharić, 3. rujna 1995. uz prisutnost saborskih zastupnika, ministara, svećenika i vjernika. 1996., dovršen je mozaik na zabatu kapele pod nazivom «Uskrsnuće Isusovo», Svečana proslava Svete Nedjelje i Krvi Kristove, održana je 1. rujna 1996. godine pod geslom: “Uskrsli Krist, uvijek isti”. Svetu misu predvodio je kardinal Franjo Kuharić. Unatoč kišnom vremenu, okupilo se više desetaka tisuća hodočasnika uz nazočnost tadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Vlatka Pavletića, koji je je rekao: “Danas se dovršuje zavjet Hrvatskog sabora”. U svetištu su nastavljena uljepšavanja. S lijeve strane kapele postavljen je kip bl. Alojziju Stepincu i spomen srce. Dodajmo ovdje da je 1960. godine “antifašistička“ tajna policija Stepinčevo srce spalila u malom podrumskom krematoriju policijske ambulante u Šarengradskoj ulici u Zagrebu. S desne strane kapele je spomenik Isusu Kristu – Hrvatski sabor darovao je mramorni oltar. Svake godine početkom rujna u Ludbregu se održava svečanost “Deset dana Svete Nedjelje u čast Predragocjene Krvi Kristove“.

Evo i mi hodočasnici sudionici smo tog prošćenja u čast Predragocjene Krvi Kristove. Stoga, poklonimo se Predragocjenoj Krvi Kristovoj-Euharistijskom Spasitelju, iskoristimo svake godine pri hodočašćenju OPROST od vremenitih kazni – koji nam je podijelio papa Leon X, nama ili našim pokojnima, učinimo zavjete Predragocjenoj krvi Kristovoj, moleći za milosti koje su najpotrebnije, a nebeski Otac zna koje su to, jer, On sam nam je darovao Svoga Sina da nas spasi i otkupi!

Neka bude navijeke slavljena i blagoslovljena krv Kristova!

 

Župna crkva Presvetoga Trojstva u Ludbregu

Ludbreg, Trg svetoga Trojstva, već 380. godine ima ranokršćansku “katedralu“ i biskupa. U to doba gospodare keltska plemena. Jedna od pet rimskih legija s kojima je Tiberije krenuo iz Siska sukobila se 7. godine s Keltima na rijeci Botivo – današnja Bednja u okolici Ludbrega. Rimljani nakon osvajanja ludbreškog kraja podižu, preko rijeke Bednje, utvrdu. Oko utvrde razvilo se (kasno)antičko naselje gradskoga tipa u kojem već 380. godine postoji ranokršćanska crkva i biskupija.

Hrvati ovamo dolaze u sedmom stoljeću i naseljavaju se sjeverno i južno od ruševina starog rimskog grada. Iskopina starohrvatskog groba (IX. stoljeće) pokraj crkvenog zida župne crkve ukazuje na mogućnost da je današnja crkva podignuta na temeljima starije (vjerojatno drvene) crkve. No prvi sigurni podaci o župi Presvetog Trojstva u Ludbregu datiraju s početka XIV. stoljeća (1334.g.). U XIV. stoljeću Ludbregom gospodari ban hrvatski i dalmatinski Ivan Chuz /Čuz (1331-1380.). Njegova obitelj je 1410. godine dala izgraditi župnu crkvu Presvetog Trojstva. Cinktor s nišama i puškarnicama oko župne crkve Presvetog Trojstva izgrađen je 1721., a cinktor s trijemom nastao je kasnijom nadogradnjom 1771.-1779. god. Kor crkve ugrađen je 1829., a nove orgulje kupljene su 1904.g. Crkva je trobrodna, ima šest oltara, propovjedaonica iz 1655.g. je najstariji dio crkvenog namještaja.

 

Kapela svetog Križa u dvorcu Batthyany

Dvorac Batthyany (Bačani) u kojem se dogodilo “Ludbreško čudo” 1411. godine. Dvorac je početkom 90-tih godina XX. st. obnovljen sredstvima bavarske vlade, i u njemu je otvoren hrvatski Restauratorski centar za obnovu hrvatskih i europskih sakralnih predmeta iz vremena baroka. Stari ludbreški grad – kaštel s gotičkom kapelicom izgrađen je u XII. stoljeću, a ludbreško vlastelinstvo prvi put se spominje u povelji kralja Bele IV. iz 1244. godine. Tijekom sljedećih stoljeća mijenjali su se vlasnici ludbreškog kaštela i vlastelinsta. Grof Ludovik Batthyany krenuo 1745. je s pregradnjom starog kaštela u (današnji) trokatni barokni dvorac s elementima srednjovjekovne utvrde i barokno-klasicističke arhitekture. Gotova je 1829. god. Iznad jednobrodne kapelice Sv. Križa, u kojoj se 1411. godine dogodilo čudo – kada je svećeniku za vrijeme bogoslužja i riječi Pretvorbe “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv” u kaležu nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv Kristova – podignuta je velika kupola koju su, zajedno sa zidovima, od 1752. do 1754. g. slikari Michael Peck iz Kaniže i varaždinski slikar Johann Franz Matz oslikali prizorima iz predaje o čudu Krvi Kristove, Presvetog Trojstva i četvorice evanđelista. Kupola je ispunjena oblacima i anđelima koji pridržavaju križ i globus. Prizor iz predaje o “Ludbreškom čudu” – čudesnoj pretvorba krvi Kristove na oltaru koja je priznata i potvrđena bulom pape Leona X, izdanom 14. travnja 1513. godine, a Ludbreg proglašen mjestom zavjeta i Svetištem i prošteništem Presvetoj krvi Kristovoj, Grof Ludovik Batthyany ukrasio je novu kapelu s četiri oltara i bogato izrezbarenim klupama. U sredini kapele postavljen je križ visok tri metra s tijelom Isusa u veličini čovjeka. Na glavnom oltaru je bio izložen relikvijar- pokaznica (izrađena 1721. u augsburškoj zlatarskoj školi) s ampulom Presvete krvi Isusove, koja se od 1785.g. čuva u župnoj crkvi Presvetog Trojstva. U kapeli Sv. Križa služila se sveta misa sve do “oslobođenja” 1945. godine, kada su domaći “antifašisti” okrečili slike na zidovima i kupoli, a oltare, raspelo i rezbarene klupe spalili. Iskopali su i kameni pod! Kapela Sv. Križa ponovno je otvorena katoličkim vjernicima i javnosti 1990.g. Sljedećih nekoliko godina obnavljaju se freske, uništeni izvorni oltar zamijenio je oltar posvećen sv. Ivanu Krstitelju.

GALERIJA SLIKA