Sve si izgubio! Svi su te ostavili! I tvoji s Kaptola su te se odrekli, napustili! Već se i s Titom sastaju! Nitko te ne želi! Sve zbog tvoje priče o vjernosti i istini, ljubavi. Što ti to sada samome, odbačenome i teško bolesnome znači? Gdje ti je taj tvoj Bog kojemu si sve dao i toliko vjerovao? Ovim riječima propovijed je započeo don Ivan Terze koji je predvodio euharistijsko slavlje na spomendan bl. Alojzija Stepinca u petak, 10. veljače u 19h.

Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Malo je onih koji su u svom životu morali voditi stalnu bitku protiv laži. Jedan od najistaknutijih boraca je blaženi Alojzije Stepinac. Nije se on samo borio protiv laži već protiv uzročnika svih laži: sotone. „On je lažac i otac laži.” (Iv 8, 44) Ova borba protiv laži i lažnih svjedočanstava samo pokazuje koliko on sotoni smeta. Borio se kao mladić, borio se kao biskup i pastir cijelog hrvatskog naroda, a i sada kada je proslavljen u nebeskom Jeruzalemu imamo osjećaj kako je nužna obrana njegovog imena.

Lažac stvara zablude i zbunjuje. Stvara konfuziju i nesporazume. Pobuđuje i potiče ratove. Dva je rata blaženi Alojzije proživio. U jednom nažalost i aktivno sudjelovao. Živio je u razdoblju triju grešnih ideologija. Mračnog fašizma, sotonskog nacizma i bezbožnog komunizma. Ipak bitka prava je bila samo jedna. Oči u oči sa zlim, s onim koji vreba dušu. Onim koji želi zamračiti pogled ljudi prema nebu. S onim koji od prvog dana vreba petu Djevici kojoj se naš blaženik pod imenom Pomoćnice Kršćana tako štovao i žarko joj se molio.

Ipak bitka koju je vodio, a nastavlja se i danas, temelji se na vjernosti Crkvi i Svetom Ocu. Sotona, otac laži zna da bez Crkve nema sakramenata, bez sakramenata nema spasa duše. A znamo da kad spasiš dušu sve si spasio. U svojoj oporuci blaženi Stepinac nam poručuje: „Nećete biti dostojni imena otaca vaših ako budete dopustili da vas tko otrgne od pećine na kojoj je Krist sazidao Crkvu svoju.“ Zar nam Isus nije ostavio opomenu: „Pazite, da vas nitko ne zavede!“ Zaista, biti rastavljen od Krista znači: biti kao mladica odsječena od čokota loze. Sudbina takva pojedinca bit će onakva, kako je opisuje Isus za vrijeme svoje posljednje večere: ‘Tko ne ostane u meni, izbacit će se napolje kao neplodna mladica i osušit će se. I skupit će je i baciti u oganj, da sagori.“ Budite, dakle, vazda vjerni Katoličkoj Crkvi, vjerni do groba!

Autor: don Ivan Terze

Photo: Marino Pleić

GALERIJA SLIKA