To je vrijeme dio crkvene godine. Smatralo se, i još uvijek je tako, da se kršćani trebaju pripremiti za veliki blagdan Uskrsa koji dolazi nakon korizme. Uskrs ima uzvišeno mjesto u duhovnosti kršćanstva jer je tim nečuvenim činom Krist donio novu kvalitetu vjeri i nadu da naš život ne prestaje smrću, nego da je uskrsnuće tijela, koje postojano ispovijedamo, vrhunac naše vjere. Smrt tako više nije kraj, nego prijelaz, kao što su ga doživjeli i Izraelci odlazeći iz Egipta prema Obećanoj zemlji. Tako je korizma vrijeme u kojem se vjernici preispituju s obzirom na svoj život i nastoje ga učiniti što sličnijim životu koji kroz uskrsnuće tijela vodi do novog života u Kristu. Zato se od samih početaka kršćanstva, nastavljajući pozitivnu tradiciju Staroga zavjeta, post i odricanje od ovozemaljskih dobara smatralo izvrsnom pripravoma za blagdan Uskrsa. Ipak, Isus je jasno davao do znanja da javno iskazivanje posta i odricanja nema prednost pred obraćenim srcem. Čovjek treba promijeniti srce pa će onda i izvanjski običaji imati smisla. Zato Isus poziva da postimo u tajnosti, onako kako možemo, ali iskreno, a ne zato da nas ljudi vide. Bogu je milo milosrđe, a ne žrtve, pravo i istinsko obraćenje, a ne pokazivanje pred drugima kako smo mi dobri u postu. Bog koji vidi u tajnosti, uzvraća u tajnosti.

Korizma počinje Pepelnicom kada Crkva propisuje post i nemrs. Takav post je propisan još za Veliki petak. Kroz petke u korizmi Crkva propisuje nemrs. U druge dane godine post je dobro došao, ali nije obvezan. Kako to vjernici osjećaju. Nikako stoga ne treba zaboraviti da ne trebamo postiti i odbacivati meso da bi nas ljudi vidjeli, nego da svojom uzdržljivošću počastimo Gospodina i da ojačamo svoj duhovni život.

Mise na blagdan Pepelnice su u redovnim svakodnevnim terminima.