Milosrdni kao Otac, ”Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe”, djela milosrđa, milosrdni Samarijanac… Priče koje su uvijek aktualne, no u ovoj Godini milosrđa, na njih se stavlja poseban naglasak. Zašto? Kakvo je uopće to milosrđe koje se u Bibliji tako često spominje? Na koji način možemo milosrđe o kojem slušamo u crkvi preslikati na našu svakodnevnicu? Kako biti milosrdni, kome to isto milosrđe iskazivati? Dok razmišljamo o tome koliko pitanja ta tema otvara, vjerojatno zaključujemo da je sukladno broju pitanja, i odgovora mnogo, te da su komplicirani, nedokučivi. No, velike istine su uvijek jednostavne i jasne. Da bismo došli do odgovora na ova pitanja ne moramo kopati duboko, nego trebamo naša srca otvoriti Božjem djelovanju. Na koji način? Prvenstveno trebaju uši našeg srca pomno osluškivati način na koji nam Bog pokazuje kako milosrdno djelovati. On to čini na zoran i vjerodostojan način, postavljajući pred nas primjer našeg Učitelja Isusa Krista. Proučavajući Njegov život upijamo teoriju, znanje o milosrdnom življenju što je nezaobilazan temelj za praktično djelovanje u milosrđu. Sljedeći korak je otvoriti oči našeg srca za potrebe bližnjih. ”A tko je moj bližnji?”. Kako nas često sebeljublje preuzme do te mjere da ne vidimo drugoga ni njegove potrebe… Koliko god to bilo nezahvalno i nepopularno za priznati, sebe ljubimo i sebi ugađamo. Ukoliko smo gladni, najedemo se. Ukoliko smo žedni, napojimo se. Zašto na isti način ne ljubimo i ne tretiramo našeg bližnjeg kao što nam je zapovjeđeno? “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” Tjelesna djela milosrđa prema sebi samima uredno činimo, ali na duhovna djela milosrđa prema drugima tako lako zaboravljamo.

Jednoga dana umrla je jedna važna i bogata gospođa. Došavši pred nebo zamolila je sv.Petra da joj pokaže njenu kuću. Prolazeći kroz nebo naišli su na jednu prekrasnu kuću za koju je gospođa odmah pomislila da je riječ o njenom novom i vječnom prebivalištu. Sv.Petar joj reče da je to kuća njene sluškinje te da do njene kuće još nisu stigli… Iznenađena što je njena priprosta sluškinja sada vlasnica prelijepe kuće uzbuđeno se veselila svom novom domu, prema svjetovnoj logici računajući kako nju čeka nešto još bolje. Kada joj je sv.Petar pokazao ruševnu baraku, gospođa se zaprepastila. Neugodno iznenađena počela je ispitivati sv.Petra zašto joj nisu sagradili bolju kuću, na što joj je sv.Petar odgovorio da su napravili sve što su mogli od materijala koje je za života poslala na nebo…

Kad mi je jednom prilikom svećenik ispričao ovu priču, bila sam njome toliko oduševljena da sam bila uvjerena da ću svaki dan poslati kamion materijala u dobrim djelima, osmijesima, toplim riječima, zagrljajima i razgovorima te si na taj način priskrbiti mjesto u vječnosti. No moj konzumeristički duh ju je vrlo brzo smetnuo s uma i pošiljka dobrih djela te djela milosrđa zapela je negdje između moje želje za Nebom i duhovne sterilnosti. Gospodine, daj da shvatimo da živimo jedino kroz djela koja činimo, i da su plodovi naših djela mjerilo prema kojoj će nas (ako se poslužimo analogijom ove simpatične priče) sv.Petar smjestiti u naš nepropadljivi dom. Dom kakav imamo samo u Tebi.

Autorica: Paula Zujić