San većine djevojaka koje poznajem jest da se jednog dana uda za voljenoga mladića. Svaka djevojka od malih nogu zamišlja svoju vjenčanje i želi ga doživjeti i učiniti što luksuznijim i nezaboravnijim. Odlazeći na tuđa vjenčanja, zamišlja kako će ona jednog dana to isto ostvariti. Dečki ko dečki, njima nije to toliko bitno, ne zamaraju se kako će to sve izgledati, oni sebi nađu djevojku, a za ostalo neka se pobrine ona. I tako nakon svih lutanja nađu nekoga s kim odluče provesti ostatak života.

U trenutku kada se odluče za vjenčanje, počinje „ludnica“ i muke po vjenčanju i vječito pitanje: “je li meni ovo stvarno trebalo?”. Problem je kako od tolikih bendova izabrati onaj najbolji, kako od svih fotografa izabrati onog najboljeg, kako ukrasiti dom, svadbeni salon i crkvu. Nadalje, problem je i broj uzvanika, hoće zvati samo najbliže ili ipak žele svadbu od 300 uzvanika, itd..

No, iza svega toga, iza sve te vanjštine, krije se nešto dublje i važnije, nešto što ne ostaje na fotografiji, nešto što ostaje i kada se glazba utiša i kada odu svi, a to je njih dvoje i njihov brak. Nažalost uz svom tom bještavilu i glamuru nestalo je ono bitno, nestao je brak kao sakrament. Možda izgleda banalno, ali većina zaručnika danas ne zna što je to sakrament braka uopće, ne zanima ih samo značenje vjenčanja u crkvi,  jer se nažalost samo vjenčanje svelo na tradiciju i radi reda. Uz sve “bitne” elemente, vjenčanje u crkvi postaje nešto što samo neka prođe, neka što prije završi taj obred, pročita što kraća čitanja i svi sretni. Nažalost zanemaruje se sami čin vjenčanja i njegovo značenje.

Stoga vam upravo o važnosti vjenčanja želim nešto reći. Vama koji sanjate svoje vjenčanje, vama koji već imate svoj datum vjenčanja, ali i vama koji ste se već vjenčali. Želim vam reći da na svoje vjenčanje gledate potpuno drugačije i iskrenije, napose dublje. Da prije svega ozbiljno shvatite svoju ženidbu, da na nju prvo gledate kao na sakrament koji dajete upravo vi jedno drugome, a onda sve ostalo. Prije nego što vam nevažno prijeđe u važno, sačuvajte bit, posvetite svoje vrijeme onome što je uistinu važno.

U cijeloj pripravi za vjenčanje najčešće se zanemaruje liturgijski aspekt vjenčanja, a preuzima se onaj s filmskog platna, preuzima se nešto što nema nikakvo značenje za nas i naše vjenčanje, a jedina svrha je svemu tome da se upotpuni fotografija i da se tome dive ostali uzvanici. Iz tih razloga premalo zaručnika zna što određene geste ili riječi na vjenčanju znače i koliku simboličku snagu i vrijednost nose. Za ovakvu situaciju nisu krivi samo zaručnici nego i pastoralni djelatnici koji su manjkavi u pripravi zaručnika bilo glede vjerskog i duhovnog života u župi ili drugoj zajednici, bilo glede neposredne priprave za ženidbu (o kojoj ćemo uskoro nešto više vam reći).

Stoga ću vam otkriti ukratko što pojedina gesta na samom vjenčanju znači: dočekivanje mladenaca od strane svećenika ispred crkve: svećenik dočekuje mladence, pozdravlja ih i izražava radost Crkve radi njihova slavlja ženidbe. Ova gesta označava da mladence svećenik prima u „liturgiji onakve kakvi jesu –  sa svojim slabostima i bolima, sa svojim konkretnim životom. Samo tako će njihov život u liturgiji naći svoj vrhunac, svoj najviši domet, i s druge strane, opet izvor sve svoje snage“. Mladenci koji dolaze pred vrata crkve u kojoj će sklopiti ženidbu spremaju se napustiti u simboličnom smislu zemaljsko i preko vrata koja simboliziraju Krista. Taj put ili hod  prema oltaru zaručnici čine zajedno, u svojoj odluci, slobodnoj volji i naumu da sklope ženidbu, a predvodi ih svećenik jer njihovu ljubav vodi prema Božjoj ljubavi. Sama gesta hodanja izražava put kojim krštene osobe slijede Krista, prema dovršenju Kraljevstva prihvaćajući njegovu volju. Prema tome, važno je naglasiti kako je ispravno samo kada mladenci ulaze skupa, a hod mladenke i oca nije liturgijski ispravno, nego je to preuzeto sa filmskog platna.

Gesta stajanja u liturgiji znak je onoga tko je spreman, sabran, tko bdije i prihvaća Božju volju, a mladenci stajanjem tijekom obreda pokazuju životnu spremnost, prihvaćanje ženidbe kao obveze i potpomognutog darivanja jer se  u njihovoj ljubavi očituje i velika ljubav koju Bog daruje čovjeku.

Gesta sjedenja za vrijeme čitanja u slavlju znak je pozornosti, osluškivanja Božje riječi i meditacije, poštivanja onoga što je navješteno ili svećenika koji tumači Božju riječ. Zaručnici na taj način otvaraju srce Bogu i spremno prihvaćaju u vjeri ono što su pozvani živjeti u zajednici ljubavi koju započinju.

Gesta klečanja za vrijeme blagoslovne molitve koju svećenik izgovara nad zaručnicima izražava dubok stav poniznosti i potpunog predanja Bogu, označava stav molitve i prošnje da riječi blagoslova nađu plodno tlo u njihovu životu jer svoj život i potomstvo žele staviti u potpunosti u Božje ruke.

Najsnažniju simboličku snagu u slavlju ženidbe posjeduju znakovi i elementi poput: pružanja ruku, ponegdje tradicionalna zakletva na križu, blagoslov i predaja prstena, blagoslov nad zaručnicima. Pitanje prije privole kao i sama privola središnji su dio vjenčanja. Svećenik prihvaća privolu u ime Crkve s obzirom da Bog združuje ljude u novu zajednicu i savez zaručnika slika je savršenog Saveza u Kristu.

Pružanje desne ruke: iskazuje potpuno predanje, ali i obvezu jedno drugomu i u Kristu čiji Savez žele potvrditi svojim životom.

Zakletva nad križom dio je slavlja koji obrednik ne predviđa, ali se tradicionalno zadržao u mnogim slavljima kao dio obreda. Zakletva iskazuje poveznicu, ali i napetost između privole koja je pravni temelj za sklapanje braka i liturgijskog slavlja s druge strane gdje se naglasak želi staviti na činjenicu da zaručnici sklapaju brak i predaju se Bogu od kojega dolazi i njihova ljubav.

Blagoslov i predaja prstena označavaju obećanje ljubavi i uzajamne vjernosti zaručnika. To je vidljivi znak koji se nosi na ruci, a po sebi znači puno važniju zbilju predanja i obveze. Blagoslov dvaju prstena označava jednakost mladenaca, njihovu uzajamnost i ravnopravnost.

Blagoslov nad mladencima ne predstavlja nešto dodatno sakramentalnosti slavlja ženidbe, ali ima svoje iznimno teološko značenje jer zaručnici koji su pred Bogom i Crkvom sklopili ženidbu, sada bivaju blagoslovljeni od Boga na tom putu kojim su krenuli.

Stoga dragi mladi, nemojte na vjenčanje gledati kao nešto sporedno, na nešto što treba brzo proći da možete dalje slaviti. Nego imajte na umu veličinu ovog sakramenta, ali i značenje ovih gesta i simbola. Brak ne gradite na pijesku, već na čvrstim temeljima. Zapamtite da vaša ženidba ima svoj konačni vrhunac u euharistiji, a ne u svadbenoj dvorani. Ne znači da je ostalo krivo i loše, naprotiv, jako je lijepo kad se poprati i s tim detaljima, ali nije vrijedno tolike pažnje i vremena, ali i novca, koji se u to utroše. Stoga svoju ljubav utisnite u Božje srce, s Njim gradite svoj dom i vjerujte da ćete biti sretniji, jer sve prolazi, a Bog ostaje.

Autor: I. M.

Izvor: Uvođenje zaručnika u znakove i sadržaj slavlja vjenčanja (mr. Milan Dančuo)