23 i 24. svibnja u pratnji don Franje Marušića ostvarilo se naše ponovno hodočašće Mariji Kraljici Mira, ali ovaj put i prvi puta u mojoj organizaciji, kako prijevoza i smještaja, tako i duhovnog dijela vo-zo, ho-do-čašća uz Božje nadahnuće.

Pozdravivši se sa Bijelom Gospom pred crkvom sv. Jakova, uputili smo se u dvorac Kanađana Patrika i Nancy Latta, koji su prodali svoj posjed u Kanadi te u Međugorju sagradili Kuću molitve u kojoj o svom trošku ugošćuju isključivo svećenike, časne sestre i bogoslove. Ovi bogati ljudi navode da su se preobratili zbog poroka njihovih četvero djece. Nakon toga uputili smo se molitvom krunice radosnih otajstava uz Brdo ukazanja do Gospinog kipa. U večernjim satima prisustvovali smo molitvenom programu, sv. misi i klanjanju. U ranim jutarnjim satima krenuli smo molitvama Križnog puta uz postaje po strmom i kamenitom brdu sve do Križa na Križevcu. Poslije sv. mise u crkvi sv. Jakova i pozdrava sa Bijelom Gospom, odvezli smo se u Široki Brijeg gdje smo posjetili drage obitelji, brata i nećaka don Franje Marušića te bili počašćeni ručkom u njihovom restoranu.

Posjetili smo i Gospino Svetište – 1. širokobriješku crkvu Marijina uznesenja koja je 1846. dobila odobrenje za gradnju prve crkve i franjevačkog samostana u Hercegovini nakon turskog zuluma, a završena je 1871. Uz stručno vodstvo patera Vendelina Aračića posjetili smo franjevački muzej i galeriju, kao i jamu o kojoj nam je svjedočio kako je 1945. počinjen neviđeni partizanski zločin nad fratrima koji su nemilice pobili dvanaest nevinih franjevaca, hladnokrvnim hicima u zatiljak i ubacili ih u jamu.

U večernjim satima smo se sretno vratili u Zagreb, ispunjeni Božjom blizinom, milošću i srcima prepunog mira, blagoslova i ljubavi koju smo doživjeli kroz hodočašće na Brdu ukazanja, Križevcu, a posebno nakon sakramenta pomirenja u toj međugorskoj oazi i svetoj euharistiji na otvorenom prostoru svetišta uz mnogobrojne svećenike za oltarom, a još mnogobrojnije vjernike-hodočasnike iz cijelog svijeta.

GALERIJA SLIKA