Blaženi Mihovil Rua rođen je 9. lipnja 1837. u Torinu kao najmlađi od devetero djece u obitelji. U osmoj godini je ostao bez oca. Školu do trećeg razreda pohađao je kod Braće kršćanskih škola. Trebao se zaposliti u torinskoj tvornici oružja, gdje mu je radio otac, ali mu je Don Bosco, koji je nedjeljom ispovijedao u njegovoj školi, predložio da školovanje nastavi kod njega, jamčeći da će na troškove školovanja misliti Božja providnost. Don Bosco je jednoga dana svojim dječacima dijelio medalje. Mihael je bio posljednji u redu i kad se pojavio pred Don Boscom, ovaj mu je pružio praznu šaku i rekao: „Uzmi Mihovile, uzmi! „Što ću uzeti?“ pitao se dječak. Tad je Don Bosco drugom rukom raspolovio otvoreni dlan i proročki rekao: „Nas dvojica ćemo sve dijeliti popola.“ Mihovil je kao prijatelj Dominika Savija i član Družbice Bezgrešne, bio uzoran oratorijanac i apostol među drugovima. Don Bosco mu je rekao: „Trebam te, želio bih da obučeš kleričko odijelo, slažeš li se?“ „Slažem se!“, odgovorio je Mihovil.

U Don Boscovoj je sobi 25. ožujka 1855. položio zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti te postao prvi salezijanac. Počeo je raditi postojano i temeljito: poučavao matematiku, vjeronauk, asistirao u blagovaonici, na dvorištu, u kapeli. Do kasno uvečer prepisivao je Don Boscova pisma i rukopise za knjige, a na kraju još učio za školu. Imao je svega sedamnaest godina i ozbiljno se pripremao za svećeništvo. Kad je u studenome 1856. umrla mama Margareta, Mihovil je doveo svoju majku Ivanu Mariju i ona će se dvadeset godina brinuti za Don Boscovu duhovnu obitelj u oratoriju. Godine 1858. Mihovil je pratio Don Bosca papi Piju IX. u Rim radi odobrenja Pravila. Po povratku mu je povjerena uprava oratorija u Valdoccu. Za svećenika je zaređen 28. srpnja 1860. Don Bosco mu je kratko napisao: „Ti ćeš bolje od mene vidjeti kako Družba prelazi granice Italije da se proširi svijetom.“ U Mirabellu je otvorio prvu salezijansku kuću izvan Torina. Koju godinu kasnije, vratio se u Valdocco da u svemu bude uz Don Bosca do kraja njegova života.

U studenome 1884., četiri godine prije Don Boscove smrti, papa Leon XIII. imenovao je don Ruu Don Boscovim zamjenikom i nasljednikom. Svi su držali da je bio „živo pravilo“, a u očinskoj dobroti jednak Don Boscu. Vodeći Salezijansku družbu suočavao se s brojnim poteškoćama. Ojačao je misije i salezijanski duh. Umro je 6. travnja 1910., u 73. godini života. Družba je u njegovo vrijeme bilježila najplodniji rast: od 773 člana narasla je na 4000, broj kuća od 57 narastao je na 345, a provincija od 6 na 34 u 33 zemlje. Papa Pavao VI. proglasio je don Ruu blaženim 29. listopada 1972. ustvrdivši da je „od izvora načinio veliku rijeku.“