Ovoga utorka papa Franjo otvorio je jubilarnu godinu – godinu milosrđa. U njoj će biti puno više prilika za oproštenje naših grijeha ukoliko ispunimo sitnice koje se od nas zatraže. Dan kasnije naš neumorni i šaljivi duhovnik, don Damir Stojić, nastavlja s petim blaženstvom koje glasi: „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe!“ Slučajnost? Namještaljka?

Naravno da ne. Božji duh je već na samome početku ovoga vjeronauka jasno i glasno ukazao na svoju prisutnost i ljubav kojom nas namjerava voditi u jubilarnoj godini. Zato poslušajmo što nam želi pokazati i podijelimo to sa svojim bližnjima. Da se ukratko nadovežem na prošlotjedno blaženstvo u kojem smo saznali kako i zašto trebamo gladovati za Kristom. Kada gladujemo i žeđamo mi zapravo tražimo i čeznemo za Njim. I kako nam On uzvraća? Milosrđem.

Zastanimo na tren i spomenimo se svih milosti kojima nas svakodnevno obasipa. Sjetimo se da nam je upravo On dao život, današnji dan, današnje jutro koje mnogi nažalost nisu doživili. Sjetimo se da nam je zahvaljujući Njemu i Njegovoj milosti sve, ali baš sve što posjedujemo predano na korištenje. Osvrnimo se i pogledajmo ljude oko sebe. Zapitajmo se: „Bože, zašto si mi danas baš nju poslao? Čime sam ja to zaslužio? Što me je ta osoba naučila?“

Zašto ljudi koji posjeduju moć opraštaju slabijima i nemoćnima? Zašto Isus oprašta grijehe jadnima, bolesnima i slabima? Odgovor ste vjerojatno čuli već nebrojeno puta, a može se izreći preko jedne riječi – LJUBAV. Da, Bog je ljubav, i iz svoje nesebične ljubavi koja ne gleda korist On nam udijeljuje tolike milosti da mi sami toga nismo svijesni. No, kako mi na to reagiramo? Vrlo jednostavno, bježimo od toga, odnosno bojimo se milosrđa.

Zamislimo prosjaka koji nam kuca na vrata. Što većina ljudi razmišlja u tom trenutku?

(Prije nego se otvore vrata)

DOMAĆIN: Joooj, gdje baš mene nađe od svih kuća? Baš sad usred doručka i to prije zadnjeg zalogaja!!! Ali neka, kako ono Isus kaže što učiniste meni to i ste i mojim …hmm. Ma nije ni bitno, ajde da ja otvorim pa svi zadovoljni.

(Otvara vrata)

PROSJAK: Dobri gospodine, smilujte mi se i udijelite mi nešto hrane da moj-

DOMAĆIN: (Ajd da ga prekinem što prije ionako sam tu priču čuo već sto puta) Jel može 20 kuna? Evo kupite sebi nešto za jesti.

Kao i većina ljudi i ovaj domaćin je odabrao lakši put. Istina, učinio je dobro djelo, ali uskratio je ono mnogo potrebnije. Umjesto da dajemo samo tjelesna djela milosrđa, koja su u naše vrijeme postala izlika kojom opravdavamo našu lijenost, kao ovaj domaćin, trebali bismo udijeljivati duhovna djela milosrđa. Dvoumna savjetovati. Neuka poučiti. Grešnika ukoriti. Žalosna i nevoljna utješiti. Uvredu oprostiti. Nepravdu strpljivo podnositi. Za žive i mrtve Boga moliti.

Drugi problem je taj što ljudi osjećaju obvezu vratiti primljeno milosrđe pa ga zato i odbijaju primiti. Puno je lakše ne tražiti ništa jer ne osjećamo da smo nekome nešto dužni.

Treći problem je što smo mi ljudi davanje pretvorili u sredstvo za dobivanje. Mislimo ako smo učinili dobro djelo da je Bog obvezan vratiti nam jednakom mjerom isto kao i bližnji kome smo to učinili, dok je zapravo dobivanje sredstvo za davanje. Jednom kad upoznamo Krista i prepoznamo njegovo milosrđe – ljubav potpuno je prirodno da želimo to podijeliti s drugima.

Prepreka našem potpunom sebedarju je škrtost. O, koliko puta smo uskratili pomoć onima kojima je potrebnije jer smo mislili isključivo na sebe ili smo se bojali da će drugi biti bogatiji, uspješniji i uzvišeniji od nas. A svakoga dana diljem svijeta spominjemo se Kristove žrtve i Njegove beskrajne ljubavi kojom nas ljubi iz dana u dan. On nam oprašta i izlijeva svoje milosrđe kako bi se očistili i postali dostojni sudionici u Njegovom kraljvstvu.

Na samome kraju Isus nam daje jednostavnu kuharicu kojom ćemo pobjediti našu škrtost i okorjelo srce. Molitva, odricanje i potpuno sebedarje.

 I. K.