U srijedu 02.12. održan je studentski vjeronauk na temu: “Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi”.

Prije nego što krenemo s tumačenjem večerašnjeg blaženstva, vratimo se korak unazad. Isus nije išao slučajnim redoslijedom i birao blaženstva kako mu se koje svidjelo, već svako blaženstvo za sobom prirodno povlači drugo. Nakon spoznaje da bez Boga ne možemo, da smo jadni, žalosni i bijedni, i nakon što ukrotimo svoje nagone i postanemo uistinu slobodni Krist nam govori: „Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi!“

Da odmah razjasnimo, Isus ne misli na sendviče, kulen, pršut ili ćevape. Ne, to nije to, ali što nam onda Isus govori. Hmmm!? Idemo drugim putem, kada smo gladni ili žedni prirodno je da želimo utažiti glad i žeđ. Znači mi za time čeznemo.

ČEŽNJA… Za čime čeznemo? Za kime čeznemo? I na kraju zašto čeznemo?

Don Damir nas tu najprije upoznaje s četiri vrste gladi koje haraju svijetom. To su fizička glad, duhovna glad, glad „srca“ i „Božja“ glad. Što je prva mislim da je svima jasno. Duhovna je pak glad za istinom tj. čežnja za ljepotom. Naravno ta glad sama po sebi nije dovoljna jer čeznemo za onim stvorenim, a ne za Stvoriteljem. Glad „srca“ je čežnja za Bogom, našim Stvoriteljem. I posljednja je tzv. „Božja“ glad koja je kao i što sam naziv kaže, Njegova, odnosno mi postajemo jedno s Kristom te baš kao i On čeznemo da pružimo ljubav drugima. Najbolji primjer takve gladi jesu jedne od Kristovih posljednjih riječi s križa: „Žedan sam.“ Unatoč tome što je preuzeo svu našu krivnju, sve naše patnje i boli Isus i dalje čezne za nama. Zato progledajmo svojim srcima i čeznimo za Njim povedeni primjerom najvećeg sebedarja koje nam je itko ikad pružio.

Blago onima koji čeznu za pravednosti kaže Isus. U današnjem svijetu prevladava isključivo zakonska pravda za koju i ne možemo baš reći da je pouzdana. Zato je tu Božja pravda. Mi čeznemo za Božjom pravdom, ali je nikada nećemo postići, barem ne u ovozemaljskom životu. Jer ako je pronađemo u ovome svijetu, sam vječni život nema smisla. U starome zavjetu saznajemo kako David nije sagradio hram, ali zahvaljujući samoj želji da to učini Bog mu govori da je dobro postupio.

Time nam Bog govori da nas na Posljednjem sudu neće pitati samo što smo zgrješili i koliko smo dobra učinili, već i što smo željeli u životu. Mislim da bi svi trebali makar na kratko u svojim svakodnevnim molitvama zastati i dobro promisliti što zapravo želimo. Da li uistinu želim da bude volja Tvoja ili se moja molitva odnosi samo na moje svakodnevne potrebe!?

Drugi problem današnjih mladih je što ne prihvaćaju Božju pravdu u potpunosti, nego samo dijelove koji im se sviđaju. Takvih primjera je mnogo, od mladih koji odbijaju život u čistoći i žive razvratnim životom jer je to danas „in“ do mladih koji ne prihvaćaju Božje zakone jer su „zastarjeli“. Sve dok ne odlučimo prihvatiti Krista u potpunosti nećemo uistinu žeđati za Njim.

Glavni grijeh koji nam stoji na putu između nas i ostvarenja ovog blaženstva je upravo neumjerenost u jelu i piću, odnosno neumjerenost općenito. Jer neumjerenost zapravo preusmjerava naše čežnje u pogrešnome smjeru. Kada smo prazni i jednostavno gladujemo i žeđamo za Božjom ljubavlju i želimo da nas samo ona ispuni, naš neprijatelj nas umjesto toga ispuni svakojakim životnim zadovoljstvima koja uopće nisu u skladu s Njegovim planom za nas. Najčešće se kod mladića to odnosi na pijančevanje i blud, dok kod djevojaka na slatkiše i kolače.

No, ni tu nas Bog ne ostavlja same, nego nam šalje Duha Svetoga koji nam daje jakost – naše najkorisnije oruđe u borbi s neumjerenošću. Jakost je snaga koju nam Bog šalje da se odupremo grijehu i napastima. Iskoristimo ju i jačajmo ju svakodnevnom molitvom u ovo vrijeme priprave za dolazak našeg Spasitelja.

Kao što se i priroda kreće upravo zbog toga što shvaća da mora čeznuti za Bogom pokrenimo se i mi, braćo i sestre, i zajedno čeznimo za Bogom koji će nam i ovoga Božića doći kucajući na naša srca. Neka naša vrata budu širom otvorena i naše srce bude ispunjeno ljubavlju i toplinom dostojne našega Kralja.

I.K.