U srijedu 16. prosinca održan je posljednji vjeronauk ove kalendarske godine u kojem smo razmatrali šesto blaženstvo: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati!“ Kao što su prijašnja blaženstva prirodno proizašla iz prethodnih tako je i ovo. Nakon što smo prošloga tjedna čuli kako nas Bog obasipa svojim milosrđem te nas na taj način čisti od svakoga zla koje nam želi nauditi, što nam drugo preostaje doli posjedovati čisto srce.

Upravo ovo blaženstvo možemo nazvati ključnim u svome životu jer, jednostavno, imati čisto srce znači imati SVE. Riječ koju je sam Isus upotrijebio za srce podrazumijeva srce bez i jedne mrlje, neiskvareno srce. Da pojasnimo, u Isusovo vrijeme ljudi nisu poznavali anatomiju ljudskog tijela, već je srce predstavljalo njihov cijeli život, nakane i misli. Za sve što su činili Židovi su srce smatrali odgovornim.

No, kao i kod čežnje i potrage za Kristom, na ovome svijetu nije moguće posjedovati u potpunosti čisto srce. Zato nas Bog upozorava da ništa nečisto neće ući u nebo, već samo ono što je iz čiste ljubavi. Analogno s gladovanjem za Kristom i našom čežnjom prema njemu, isto tako moramo ustrajati u čišćenju svoga srca. Isus je svojim učenicima rekao: „Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko!“ Farizeji su u ono vrijeme glasili za velike ljude, ali Isus je poznavao njihova srca koja su bila nedostojna kraljevstva nebeskog ukoliko se ne očiste. Jer čisto srce je poveznica između naše vanjštine i naše nutrine.

Zapitajmo se koliko prljavštine se skriva u našim srcima. Koliko puta sam učinio dobro djelo samo zato jer sam očekivao nagradu zauzvrat? Koliko puta sam pomogao bližnjima iz krivih razloga, a ne iz čiste ljubavi? Dobro promislimo jer, još jednom naglašavam, ništa od toga ne može u nebo. Ni najmanja sitnica, ni najmanji grijeh ne možemo sa sobom donijeti u nebo. Zato nam je Bog stvorio čistilište. Je li to mjesto, vrijeme ili nešto drugo ne možemo sa sigurnošću reći, ali znamo da je namijenjeno za čišćenje naših okorjelih srdaca.

U drugome dijelu Isus kaže: „ oni će Boga gledati!“ U ono vrijeme gledati kralja značilo je biti dostojan prebivati, jesti, piti i ići s njime. Ta privilegija pripadala je samo kraljevim najbližim slugama. Krist nam time želi reći kolika će nam biti nagrada ukoliko budemo očistili svoje srce. Zamislite samo kako bi bilo divno gledati Ga svakoga trenutka u sve vijeke vjekova. Sama ljubav.

Naravno, našem neprijatelju se to nikako ne sviđa pa nas svako malo tjera na grijeh. Iako svaki od smrtnih grijeha oskvrnjuje naše srce, u današnje vrijeme bludnost je najveća prepreka ispunjenju ovog blaženstva. Najveći Sotonin uspjeh krije se u tom grijehu jer je spolnost – izvorni Božji patent kojim nam je omogućio sudjelovanje u stvaranju – pretvorio u izvor mnogih grijeha. Odnosno pretvorio je čovjeka u objekt koji nam služi za ispunjenje naših grešnih misli, djela i nakana. Svakim takvim grijehom suzuje nam se horizont i zamagljuje srce.

Ali Bog nas ni tu ne ostavlja bespomoćnim, nego nam šalje Duha Svetoga koji nam je dao razum. Razum kojim razlučujemo dobro od zla, razum kojim se trebamo voditi i odlučiti da nećemo više griješiti i tako izbjeći napast. Stoga i zaziv ne uvedi nas u napast kojim molimo i tražimo pomoć od Boga u našim svakodnevnim kušnjama. Našim pobjedama u trenucima kušnje izoštravamo naš razum i Njega proslavljujemo.

Iz svega ovoga zapamtimo da Bog od nas traži da se odupiremo napastima i predamo Mu sve. Ne samo vanjštinu, nego i ono duboko skriveno u našim srcima jer upravo to je najviše potrebno čistiti. Baš kao što je Isus na križu tražio od svoje majke Marije da nastavi biti majka i time nastavi davati sebe drugima predajmo i mi sebe i dopustimo Bogu da nas očisti od svih naših spona kojima nas tište naši grijesi i slabosti.

I.K.

AUDIO