Nakon 2 tjedna pauze nastavio se u srijedu 25.11. studentski vjeronauk na temu blaženstava. Na red je stiglo treće blaženstvo, koje je možda i najteže za razumjeti. Jedna dosta nepoznata riječ, krotkost…Kakva je to krotka osoba?

Don Damir je, kao i uvijek, na svoj osebujan način, uz šaljive primjere i osobna iskustva uspio približiti ovaj težak izazov koji Isus stavlja pred nas izazivajući nas na svetost.

Krotak je naime onaj, koji susrećući se s problemima svakodnevice ne bježi u krajnosti, potpunu bezbrižnost ili burnu nekontroliranu reakciju, već nalazi zlatnu sredinu.

Krotak je onaj koji uspijeva ovladati sobom i svojim nagonima te može reći da je slobodan i posjeduje sebe. Poput divljeg konja kojeg ne ubijemo već ga ukrotimo da nam služi i prati nas kud idemo. Tako i naši nagoni, dani od Boga da nas usmjere dobru, kad njima ovladamo snagom Duha, molitve i razuma, postaju suradnici na putu svetosti. Sveta ljutnja je najbolji primjer gdje ljutnja koja je nagonska i samo po sebi neloša, ako je se ukroti, potiče na konstruktivnu akciju i poboljšavanje stanja u društvu (don Bosco, Majka Tereza) umjesto da zaražena mržnjom daje smrtni grijeh, srditost.

Krotka je osoba ponizna, priznaje da ne zna najbolje i spremna je učiti. Bez pogovora prihvaća Božju volju.

U trenutku potpunog poniženja, nepravde, boli, u kojem bi svatko uzvratio mržnjom i žudio za osvetom, Isus nam s križa pruža najveći primjer krotkosti. Svjestan je da Otac zna što radi, obuzdava u sebi ono ljudsko što bi od bijesa najrađe sišlo s križa tražeći osvetu i zadaje ultimativni udarac đavlu prekidajući začarani krug mržnje riječima „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“.

Ok, Isuse ti nam govoriš da trebamo biti takvi, ali what’s in it for me – što ja time dobivam?

Krist nam uz svako blaženstvo daje obećanje, nagradu koje postajemo dostojni takvim

stanjem duha. Ovdje govori „oni će baštiniti zemlju“.

Iz židovske predaje možemo vidjeti važnost pojma „zemlja“.

Naime, Židovi su se ispravno mogli klanjati Bogu samo žrtvujući životinje na vlastitoj zemlji. Na primjeru današnje države Izrael vidimo koliko im je važno imati svoju, obećanu zemlju. Bog je stvorio zemlju kao dar da čovjek zajedno sa svim stvorenjem može Njemu biti zahvalan i klanjati mu se odgovarajući na Njegovu ljubav.

Oni će baštiniti zemlju. Da bi se baštinilo, dobilo nešto u nasljedstvo, netko mora umrijeti.

Kako stoji u Otkrivenju: „I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema.

Zemlja koju ćemo dobiti u baštinu, dakle, upravo je Nebo!

Onaj koji doživi ljubav i stvarnost živoga Boga iskreno želi baštiniti novu zemlju te moli „dođi kraljevstvo tvoje“ i potpuno se mijenja. Umire sebi, ovlada svojim nagonima i, vjerujući da Bog zna što čini, potpuno se preda Njegovom vodstvu. Prirodno u njemu jača dar Duha Svetoga pobožnost te svaki dah svoga života temelji i daruje Gospodinu, čime njegov čitav život postaje molitva!

T.K.