Ivan Bosko je već bio klerik, imao je 22 godine kad je svojemu prijatelju Josipu Turku povjerio poruku novog sna iz kojega je razumio kako će se tijekom vremena ustaliti na okupljanju velikog broja dječaka koje će usmjeravati putem spasenja. To je prvi put pripovijedao 1858. godine svojim sinovima u Oratoriju. Među okupljenima bijaše Cagliero, Rua i Francesia. Vidio je dolinu, koja se prostirala pod zaseokom Susambrino i preobrazila se u veliki grad. Po ulicama i trgovima trčalo je mnoštvo dječaka koji se igrahu, skakahu i vikahu. Mali Ivan je silno mrzio psovanje, približi se dječacima, ukori ih radi psovanja i zaprijeti im neka prestanu. Kad nisu prestali sipati strašne psovke protiv Boga i presvete Djevice, Ivan ih stade udarati. Ali oni su mu uzvratili mnogim udarcima. Ivan pobjegne. Najednom, evo mu ususret časnog Gospodina koji mu naloži nek stane i vrati se tim nevaljalcima. U strahu, Ivan se usprotivi. Tada ga onaj časni Gospodin predstavi plemenitoj Gospođi i reče mu: “Ovo je moja Majka, nju pitaj za savjet”! Gospođa je usmjerila pogled pun dobrote u Ivana i kazala: “Ako hoćeš pridobiti ove derane, ne smiješ ih napadati udarcima, nego ih moraš primiti s blagošću i povjerenjem”. Tada je kao i u prvom snu vidio kako su se mladići preobrazili u zvijeri, zatim u ovce i janjce, kojima je postao pastir po zapovijedi one Gospođe.

(M.B. I. str. 424. god. 1837.)