Poslije smrti svoga velikog dobrotvora don Calossa, dječak iz Becchia primjerom pokaza – njegovo blago je na nebu, nije htio uzeti baštinu koja bijaše njemu namijenjena. Ivanovu dušu obuzela je velika žalost. Neprestano je plakao nad smrću dragog dobročinitelja. Božja Providnost mu je i tom prilikom pružila utjehu. Ovako piše Ivan u svojim uspomenama: “U ono vrijeme sanjao sam drugi san u kojem sam bio oštro ukoren, jer sam se pouzdao u ljude, a ne u dobrotu vječnog Oca”. 

M.B. I. str. 218. god. 1830.