Čudesan je naš život, a neusporedivo su čudesniji Božji putovi. Providnost nam šalje radosti i kušnje, zatim nadu, pa ponovno beznađe. Ivan je jednog dana bio veoma žalostan, jer su propale sve nade u njegov poziv. Ali Marija, koja ga je uvijek u životu pratila i učinila pastirom i Ocem tolikih izgubljenih sinova, došla je ponovno u svijet njegovih snova. U Don Boskovim uspomenama čitamo:

“Kad sam imao šesnaest godina, usnuh novi san. Vidio sam pred sobom veličanstvenu Gospođu koja je vodila nebrojeno stado. Približi se, upita me za ime i nastavi:

- Ivane, cijelo ovo stado povjeravam tvojoj brizi!

- Kako ću čuvati i brinuti se za tolike ovce i tolike janjce? Gdje ću naći pašnjake za njih?

– Ne boj se, odgovori Gospođa, ja ću ti pomoći!”

(MB., g. 1831., I.str. 243.)