Za svetkovinu svetog Ivana Bosca pripremali smo se trodnevnicom. U srijedu 29. siječnja, prvog dana trodnevnice, misu u 19 sati predvodio je don Damir Stojić. Uz punu crkvu mladih, nadahnut evanđeljem (Mk 4-20) o sijaču dobrog sjemena don Damir je potaknuo sve prisutne da se zapitaju kakvo tlo je njihova duša. Bog obilato sije, gotovo nerazumno-On prosipa svoju riječ, a hoćemo li mi primiti u sebe to zrno i rezati grane koje ga guše ili ćemo mu pak dopustiti da neprimjetno prođe pokraj nas ovisi o otvorenosti našeg srca prema Njemu, istaknu je. Prigodno je predstavio i don Bosca, sijača Božje riječi među mladima koji je jednim okom uvijek gledao u Uskrslog Krista. Don Bosco treba biti uzor svima kako laicima tako i svećenicima, a posebno salezijancima, da uvijek hrabro i radosno nose Božju riječ kamo god krenuli i svakome koga susretnu, a da snagu za to treba crpiti iz euharistije i pogleda usmjerenog prema Kristu i Mariji Pomoćnici.  Misno slavlje animirala je Božja Pobjeda. Nakon svete mise, u 20 sati, don Damir Stojić održao je studentski vjeronauk o don Boscu gdje su mladi mogli čuti više o životu Sveca, njegovoj mistici, karizmama i snovima.

Svetu misu  drugog dana trodnevnice predvodio je don Tihomir Šutalo. U propovijedi se osvrnuo na tri karakteristike don Boscova života: rad, dušu i odgoj. Raditi za dobro duša, izbjegavajući napast svjetovne duhovnosti, u umjerenosti, kao glavnom mjerilu zadovoljstva i jednostavnosti. Don Bosco je bio neumorni radnik, cijeli njegov život bio je prožet radom. Spasenje duše kao druga karakteristika je konačni cilj svakog vjernika. “Spasi dušuspasio si sve”, jedno je od don Boscovih gesla. Sve što je činio za mladiće u svojim oratorijima bilo je nošeno ovom osnovnom željom. Don Bosco je govorio da je odgoj stvar srca i da je prijeko potrebno da svi protagonisti odgoja, a osobito mladi, teže prema zajedništvu interesa i ciljeva da bi se postiglo istinsko sazrijevanje osobe u čovječnosti i kršćanskim vrednotama. Nakon svete mise održana je kateheza za roditelje prvopričesnika i krizmanika.

Treći dan trodnevnice uoči blagdana svetog Ivana don Bosca bio je rezerviran za najmlađe. U prigodnoj propovijedi don Filip Tomić osvrnuo se na don Boscovu savjest i istaknuo je kao važan don Boscov san o tri vezice:
Sanjao sam da sam se našao u crkvi koja je bila puna mladeži što su se pripremali za svetu ispovijed. Mnogi od njih su okruživali moju ispovijedaonicu. U jednom trenutku sam opazio, sa velikim iznenađenjem i čuđenjem, da mnogi od ovih dječaka, mlađaraca imaju tri vezice (užeta) oko vrata. Odmah sam upitao jenoga od dječaka što je okruživao ispovijedaonicu: “Čemu ti služe te vezice oko vrata? Skini ih odmah!” Uzvratio mi je: ”Ne mogu. Ima netko (nešto) iza mene i drži ih.” Primakao sam se bliže i opazio iza leđa mladića da niču dva podosta duga rošćića; pogledao sam malo pažljivije i zamijetio da one tri vezice drže nokti jedne veoma ružne spodobe s još ružnijim izgledom. Poslao sam odmah jednoga od ministranata da mi donese posudicu s blagoslovljenom vodom. U međuvremenu sam opazio da i mnogi drugi dječaci imaju istoga staražara iza svojih leđa koji ih neprestano prati kako god krenu. Uzeo sam škropilo kao svoje oružje i pomoć primaka se jednoj od spodoba i upitao:”Tko si?” Spodoba je škrinula zubima, ljutito i nekontrolirano se okrenuo u krug tako da sam ja uistinu mogao zamijetiti da svojom rukom drži ona tri užeta oko vrata mladića i ponaša se kao u kazalištu lutaka, kako migne prstom ili svojim dugim noktom tako se mladić(i) moraju okretati i djelovati. “Što činiš sa te tri vezice? Odgovaraj ili ću baciti na te ovu blagoslovljenu vodu!” Spodoba je ostala iznenađena i gotovo preplašena: ”Prva vezica drži dječake i mladež da ispovijedniku ne kažu sve svoje grijehe” odgovorio je dršćući. ”A zašto služi druga?” ”S drugom vezicom nestaje svako kajanje, ako ih uvjerimo da nije grijeh ono što su učinili onda se nemaju zašto kajati.””A treća?” ”To ti ne želim kazati” drsko je odgovorila spodoba i kao da je htjela uzmaknuti. Uskočio sam i ja: ”Eh, sada ću te baš okupati sa ovom blagoslovljenom vodom.” ”Ne, nemoj, to! Sve ću ti kazati… Treća vezica (uže) služi za to da bi zabranila dječacima slušati ispovijenika kada im govori o grijehu, a pogotovu o neispovijeđenim grijesima.” ”Sada mi je dosta svega, a i doznao sam ono što sam i predmijevao. Podigao sam škropilo i blagoslovljenom vodom ustrašio njega i njegove. Nestali su u jednom trenu, ričući kao lavovi i škripeći zubima da od svega toga sam se i ja preplašio i probudio od svoga korisnoga sna.”

Svetu misu je animirao zbor don Boscova radost pod vodstvom časne Valentine Baričević. Nakon sv. mise u dvorani Oratorija najmlađi su uživali u predstavi mađioničara Petra Bosca.

I napokon, srčano smo dočekali i taj 31.1. kao vrhunac za koji smo se pripremali ovom trodnevnicom. Puna crkva ljudskih srdaca željno je slavila ovaj svečani i važan dan za svakog salezijanca i tako stvorila skladnu pjesmu ljubavi za dar našem don Boscu – svecu, uzoru svakoj salezijanskoj duši. Svečano misno slavlje u našoj župi je predvodio povjerenik za Hrvatsku salezijansku mladež don Ivan Šibalić. Misu su animirali svi mlađi zborovi naše župe, Don Boscova radost, Mirabilia Dei i Davidias, što je pridonijelo ne samo bogatstvu različitosti glasova već i predivnoj slici ujedinjenog zajedništva potpuno različitih dobi – od onih najmlađih šećera, preko zaigranih osnovnoškolca i radosnih srednjoškolaca do ozbiljnih studenata. Svi oni su odisali u istoj želji da uljepšaju ovaj svima nama bitan dan i pokazali su što jedinstvo zajedništva može. Don Ivan Šibalić se u propovijedi osvrnuo na misli don Bosca. Don Bosco je također živio u teškoj gospodarskoj situaciji i propovijedao o ekonomskoj i duhovnoj krizi u društvu. Ukazao je na to da će ekonomska kriza uvijek postojati baš zato što novac nikad neće moći zadovoljit čovjeka u njegovom životu, a mi ćemo se uvijek morati boriti protiv zla u ovozemaljskom životu. Sada se boriti se možemo jedino molitvom i radom. Spomenuo je jednu važnu mudru misao našeg Bosca: “Raj nije stvoren za ljenčine.” Gledajući u duhovnu i ekonomsku krzu, svaki katolik, ne bi se trebao prepustiti samo pričajući o problemima, već uprti pogled i sve svoje snage u Boga, moliti i truditi se oko društva u kojem živi, i oko svojih bližnjih. Niti jedan rad nije sam sebi dovoljan, ako nije popraćen uz molitvu. Don Bosco je bio pravi primjer čovjeka koji se cijeli predao za svoje bližnje i promjene u društvu – ali promjene po Kristovoj mjeri. On je, odlučujući u svom srcu poslušati Božji poziv na ljubav za mlade, od jednog malog pokreta uspostavio zajednicu salezijanaca kojih danas ima na desetke tisuća u svijetu. On je pouzdano molio, zdušno i naporno radio, neprestano ljubio mlade,  bio je duhovni vođa, ali ponizni vođa koji je učio druge voditi. Sveti naš don Ivan Bosco treba biti pravi uzor svakom ljudskom biću. Uz primanje euharistije i završetkom svete mise pjesmom pozdrava Salve don Bosco, vjernici su nastavili u tišini svojih srca prikazivati svoje molitve našem dragom  prijatelju i svecu uz mogućnost štovanja njegovih relikvija izloženih pred oltarom. Isti duh salezijanskog zajedništva koje je gradio don Bosco prije toliko godina, nastavio se poslije ovog svečanog slavlja u dvorani Oratorija uz prigodno druženje.

Dragi don Boscov prijatelju, želim ti da i ti siješ sjeme don Boscove radosne ljubavi, a tako i ljubavi samog Isusa, duboko u svoje srce, a potom i u srca svih tvojih prijatelja. To bi bio uistinu predivan dar našem Boscu!