Rođen je u Castelnuovo d’Asti 1811. kao sin malih zemljoposjednika koji su uz Josipa imali još troje djece. Najmlađa kći Marijana majka je blaženog don Josipa Allamanija. Josip Cafasso je u svojoj obitelji i rodnom mjestu od malih nogu prepoznat kao svetac. Nakon što je uspješno završio teološke studije u sjemeništu u Chieriu, zaređen je za svećenika 1883. godine.

Četiri mjeseca nakon toga nastavlja svoju svećeničku i pastoralnu izobrazbu u svećeničkom konviktu u Torinu. S vremenom postaje rektorom konvikta i na toj službi ostaje do kraja života. U konviktu se u to vrijeme udisala duhovnost sv. Ignacija i teološko-pastoralne smjernice sv. Alfonsa Liguorija. Polaznici konvikta primali su detaljnu naobrazbu koja je za cilj imala učiniti ih dobrim ispovjednicima i propovjednicima. Josip studira i produbljuje duhovnost sv. Franje Saleškoga koju će kasnije prenijeti jednom vrlo zapaženom studentu: Ivanu Boscu. Cafasso je kao duhovni vođa od 1841. do 1860. ostavio snažan pečat na don Boscovu ljudsku i duhovnu formaciju.

Njegova posebnost bila je u shvaćanju i življenju svakodnevnih dužnosti kao puta svetosti. Don Bosco o tome svjedoči: „Cafassova posebnost bila je u konstantnom i vjernom prakticiranju svakodnevnih kreposti.“ Uvijek pažljiv na potrebe malenih, posjećivao je i materijalno pomagao najsiromašnije, tješeći ih snagom otajstava koje im je kao svećenik dijelio. Duhovno je pratio zatvorenike i osuđenike na smrt te je s pravom proglašen svećenikom zatvorenika.

Učitelj duhovnosti, razborit i povučen, bio je duhovni vođa svećenicima, laicima, političarima, utemeljiteljima. Pio XI. ga naziva biserom talijanskog klera. Don Cafasso je pomagao don Bosca i Salezijansku družbu od njezina utemeljenja. Umro je nakon kratke bolesti 23. lipnja 1860. u svojoj četrdeset i devetoj godini. Pio XII. ga naziva „uzorom svećeničkog života, ocem siromašnih, tješiteljem bolesnih, podrškom zatvorenicima, spasenjem osuđenicima na vješala“. Isti Papa ga u enciklici „Menti Nostrae“ 1950. predlaže kao uzor svećenicima. Blaženim je proglašen 1925., a svetim 1947. godine.