U brojnim prigodama Rimski martirologij spominje biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i vjernike laike, žene i muškarce, koji su za vrijeme španjolskih progona protiv Crkve bili okrunjeni “slavnim mučeništvom”, “zaslužili ponijeti palmu pobjede pred svemogućim Bogom”, “ući na vječnu gozbu s Kristom Zaručnikom”, “postigli krunu slave zbog svjedočanstva za Krista”. Izrazi koji se čitaju na 22. rujna spominju i salezijanske mučenike. Dana 18. srpnja 1936. izbio je građanski rat u Španjolskoj, često popraćen vjerskim progonima. Laici, redovnici i redovnice bili su zatvoreni i mučeni zbog svoje kršćanske vjere. Između njih 95 članova Salezijanske obitelji: 39 prezbitera, 22 klerika, 24 pomoćnika, 2 sestre KMP, 4 salezijanca suradnika, 3 salezijanska aspiranta i jedan suradnik laik. Svi su oni dali svoj život zbog vjere u Krista između srpnja 1936. i travnja 1938. Bila su dva procesa koji su vodili do priznanja mučeništva: jedan za skupinu u Valenciji – 32 mučenika, kojima je na čelu bio don Josip Calasanz Marqués († 29. srpnja 1936.), proglašeni blaženima 11. ožujka 2001. u Rimu, i drugi za skupinu u Sevilli i Madridu – 63 mučenika, kojima je na čelu bio don Henrik Sáiz Aparicio, koji je darovao svoj život u zamjenu za život mladih koje mu je providnost povjerila, proglašeni blaženima na Trgu svetog Petra u nedjelju 28. listopada 2007., zajedno sa skupinom od 498 mučenika progonstva u Španjolskoj. Umrli su dajući primjer vjernosti svojoj kršćanskoj vjeri i salezijanskom pozivu, s osjećajima povjerenja u Boga i oprosta svojim mučiteljima.