Mladi mučenici Czes law Józwiak, rođen 1919. u Lazyni (Poljska); Edward Kazmierski, rođen 1919. u Poznanu (Poljska); Franciszek (Franjo) K ęsy, rođen 1920. u Berlinu (Njemačka); Edward Klinik, rođen 1919. u Bochumu (Njemačka), i Jarogniew Wojciechowski, rođen 1922. u Poznanu (Poljska), imaju zajedničke crte: sva petorica bili su oratorijanci, animatori svojih kolega, vrlo angažirani u svome ljudskom i kršanskom razvoju, međusobno povezani
osobnim i društvenim interesima i projektima. Gotovo istodobno Gestapo ih je uzeo na nišan 1940. i zatočio. Imali su isti zatvorski put i podnijeli su zajedno mučeništvo istoga dana, 24. kolovoza 1942. u Drezdenu, i na isti način (odsječena im je glava). Oratorijansko prijateljstvo ostalo je živo sve do posljednjeg trena. Svaki od njih, moglo bi se reći, bio je “vođa grupe u oratoriju, budući da je blisko povezan vezama prijateljstva i težnje za visokim kršanskim idealima s drugom četvoricom”. Sjedinjeni u zatvoru i u smrti, svatko od njih ipak ima vlastiti životopis, koji se isprepliće sa životopisima drugih po pripadnosti
salezijanskom ambijentu. Petorica mladića potječu iz kršanskih obitelji. Na tom su temelju poslije oratorijanski život i program pobudili velikodušnost prema Gospodinu, ljudsku zrelost, molitvu i apostolsko zalaganje. Otvoreni životu, a ipak uvijek spremni ui u vječni život. Jedan od njih napisao je ovu paradoksalnu izjavu sat prije smrti: “Kakva sreća: otići s ovog svijeta sjedinjeni s Kristom!”, a drugi: “Kako bih mogao ne radovati se kad idem Gospodinu i njegovoj presvetoj Majci opskrbljen tijelom Kristovim?” Ivan Pavao II. proglasio ih je blaženima 13. lipnja 1999. u Varšavi zajedno sa 108 poljskih mučenika.