Bronislav Markiewicz rodio se 13. srpnja 1842. u Pruchniku u Poljskoj, u današnjoj nadbiskupiji Przemisl, u kojoj je zaređen za svećenika 15. rujna 1867. Nakon 18 godina gorljivog i plodnog rada u nadbiskupiji, osjećajući se pozvan na redovniki život, 1885. ide u Italiju i dolazi salezijancima, radujući se susretu s Don Boscom, u čije je ruke 1887. položio redovnilke zavjete. Kao salezijanac obavljao je razne službe. Vrativši se u Poljsku prihvatio je službu župnika u mjestu Miejsce Piastowe, u svojoj biskupiji Przemisl. Osim redovite župne službe posvetio se odgoju siromašne mladeži i siročadi. Na tragu te službe osnovao je dvije nove redovničke družbe, za mušku i za žensku mladež, koje je stavio pod zaštitu svetoga Mihaela arkanđela, s  duhovnošću nadahnutom na svetom Ivanu Boscu. Ispunjen ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, djelujući u duhu izreke “rad i umjerenost”, posvetio je sav svoj život zaboravljenoj i odbačenoj siročadi, siromašnoj djeci te napuštenoj i moralno zanemarenoj mladeži. Istrošen radom završio je svoje zemaljsko hodočaše 29. siječnja 1912. Prije i nakon smrti smatran je svetim čovjekom. U prisutnosti Ivana Pavla II., 2. srpnja 1994. proglašen je dekret o herojskom stupnju vrlina, a beatifikacija je bila 19. lipnja 2005.