U subotu 17. studenoga skupina mlađih (krizmanici, ministranti, članice zbora Mirabilia Dei, studenti) i nekoliko odraslih hodočasnika zajedno s don Josipom Kajićem, s. Zrinkom M. i asistentom Matom Kujunđićem hodočastili smo u Vukovar.

U Bogdanovcima nas je dočekao naš vodič, iznimno zanimljiv branitelj Zvonko koji se borio na području Vukovara i istočne Slavnoije i doživio strahote srpskih logora. Vodio nas je, po suncem obasjanom Gradu heroja.

Prvo odredište bila je župna crkva svetog Filipa i Jakova u kojoj nas je dočekao gvardijan fra Gordan koji je posvjedočio o trpljenju i razaranju ne samo crkve građevine, već ponajviše o stradanju vukovaraca, žive mučeničke Crkve, u domovinskom ratu. Odgledavši dokumentarni film o posljednjim danima Vukovara hodočašće se nastavilo prema bolnici, spomen domu na Ovčari, mjestu egzekucije ranjenika i civila odvedenih iz bolnice, te memorijalnom groblju.

Na svakom tom mjestu molitvom smo zahvalili za one koji su svoje živote utkali u pleter mučeništva naše slobode, naše domovine. Iz Vukovara put se nastavio prema Borovom selu u kojemu smo odali počast dvanaestorici poginulih redarstvenika. Vrhunac našega hodočašća bio je posjet svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu u kojemu smo slavili svetu misu zajedno s aljmaškim župnikom Antom i nekolicinom mještana. Iako mala hrvatska oaza, Aljmaš ponosno stoji poput bijele labudice; ponosno i zbog oslobođenih generala čije je oslobođenje dalo konačni smisao žrtvama domovinskog rata i tolikom trpljenju našeg hrvatskog naroda. (sZM)