28. nedjelja kroz godinu određena je da na poseban način bude nedjelja zahvale za Božja dobročinstva: za sve što jesmo i što imamo, za sve što primamo iz Božjih ruku. U ozračju jednostavnosti, djeca iz glazbeno – scenske radionice „Don Boscova radost“ komunicirala su poruku zahvalnosti kojom su okupljenu zajednicu uvela u euharistijsko slavlje – najljepšu i najveću  zahvalu.

Na svom prošlotjednom susretu naučila su da Bogu svaki dan možemo za nešto zahvaliti: za dar života, za bližnje, za obitelj, za sve stvoreno što nas okružuje…. jer svako stvorenje daje hvalu Bogu za svoje postojanje.
Jednostavna, ali porukom bogata priča koju su djeca uz pomoć roditelja izvela prije svete mise, bila je poticaj da svaki dan, u stavu zahvalnosti, Bogu kažemo:"Volim te!" i "Hvala ti!" (zm)

 

 

 

 

 

PRIČA: Slavlje stvorenja

Sedmoga dana kada je dovršeno stvaranje svijeta, Bog je proglasio svoje slavlje. Sve stvorene životinje počeše tražiti najljepšu stvar koju će darovati Bogu. Vjeverice su ponijele orahe i lješnjake, zečevi mrkvu i biljno korijenje,  ovce toplu i meku vunu, pčele med.  Mnoštvo anđela stalo je u krug i pjevalo nebesku serenadu. Čovjek je čekao svoj red i bio jako zabrinut. "Što bih ja mogao darovati Bogu? Cvijeće ima miris,  ptice cvrkut…"  Čovjek je stao zadnji u red i razmišljao dok su životinje odlagale svoje darove pred Boga.  Kad ih je ostalo još samo nekoliko – puž, kornjača i tigar –  čovjeka uhvati panika.  Došao je i na njega red. Tada on učini ono što se ni jedna životinja nije usudila učiniti. Potrčao je prema Bogu, sjeo mu u krilo, zagrlio ga i rekao: "Volim te!" Bog se od srca nasmijao, a sva su stvorenja shvatila da je čovjek Bogu donio najljepši dar – sebe.  I čitavim se svemirom zaorio gromoglasni aleluja.


(Bruno Ferrero)