Članovi našeg Mješovitog pjevačkog župnog zbora, predvođeni župnikom don Antom Vasiljem i zborovođom Marušom Bartolić, a u organizaciji hodočasničke agencije „Kraljica Mira“ iz Zagreba, završetak 'pjevačke sezone' obilježili su hodočašćem i duhovnom obnovom u svetištima i gradovima Poljske od 22. do 27. lipnja. Hodočašće se odvijalo pod stručnim vodstvom p. Ilije Grgića, svećenika družbe Misionara Krvi Kristove iz Dugog Sela.

 

Tijekom šestodnevnog hodočašća, pjevači i njima pridruženi župljani, pohodili su Rudnik soli u mjestu Wieliczka – dio UNESCO-ve kulturne baštine gdje su u 'katedrali od soli' zapjevali i pomolili se za duše svih onih koji su ostavili svoje živote radeći u iznimno teškim uvjetima; zatim svetište Milosrdnog Isusa odakle je u svijet potekla rijeka Božanskog milosrđa preko svjedočenja sv. Faustine Kowalske. U svetištu Milosrdnog Isusa hodočasnici iz Zagreba imali su priliku poljubiti relikvije sv. Faustine i u zajedništvu s hodočasnicima pristiglima iz cijele Poljske i susjednih europskih zemalja pjevajući izmoliti krunicu Božanskog milosrđa koja se moli u vrijeme Svete ure.

 

 

Razgledavanje Krakowa – kulturnog, povijesnog i intelektualnog središta Poljske – nije ostavilo ravnodušnim nikoga, a svojom ljepotom, jednostavnošću i mirnoćom osvojio je svakog hodočasnika. Osobit trenutak u posjetu Krakowu bio je odlazak u katedralu na Wawelu gdje su relikvije bl. Ivana Pavla II. i kapelica u kojoj je moguće ispisati svoju osobnu molitvu i uteći se zagovoru bl. Pape.

 

Treći dan hodočašća obilježen je pobožnošću Križnoga puta u prirodi koji je predvodio poljski franjevački bogoslov u svetištu Kalwaria Zebrzydowska u južnoj Poljskoj. Križni put u sklopu ovoga svetišta proteže se na nekoliko kilometara brdskih staza, a u svetište je od najranije mladosti sa svojim ocem hodočastio i sam Karol Wojtyla. Budući da je u ranome djetinjstvu ostao bez majke, mladi je Karol na ovome mjestu uzeo Nebesku Majku za svoju majku i zaštitnicu. Istoga dana hodočasnici su posjetili Wadowice rodno mjesto pape Wojtyle te njemački koncentracijski logor Auschwitz.

 

 

Drugi dio hodočašća obilježen je najvećim i središnjim poljskim svetištem Jasna Gora u gradu Czestochowi. Višestoljetno vjersko i nacionalno središte svih Poljaka urezalo se i u srca Jarunčana. Posebni trenutci bili su ranojutarnje otvaranje Čudotvorne slike Jasnogorske Gospe, molitva križnog puta, euharistijsko slavlje u kapeli Čudotvorne slike. U toj se kapeli oltar obišao na koljenima. Prisustvovalo se i večernjem zatvaranju Čudotvorne slike s prigodnom katehezom oca pavlina te molitvi desetke Gospine krunice za domovinu uz složnu molitvu i zdušno pjevanje domaćih vjernika i pristiglih hodočasnika. U sklopu Jasnogorskog svetišta, oci pavlini sačuvali su povijest Poljaka u lijepo uređenom muzeju i riznici gdje je vidljivo s koliko mara i ljubavi Crkva u Poljskoj brine o povijesti, sadašnjosti i budućnosti svoje zemlje i naroda. U svakome kutku svetišta očituje se privrženost i zahvalnost pape Ivana Pavla II. Gospi Jasnogorskoj – Kraljici Poljske.

 

Milosni trenutak ovoga hodočašća bio je odlazak u sjedište Misionara Krvi Kristove u Czestochowi gdje je nakon duhovnog nagovora bila prigoda za sakrament pomirenja. Nakon ispovijedi i euharistijskoga klanjanja, svaki je hodočasnik primio blagoslov po relikvijama Krvi Kristove koje se čuvaju u ovoj crkvi.

 

Predzadnji dan hodočašća organiziran je cjelodnevni posjet glavnom gradu Varšavi. Uz povijesnu jezgru, znamenitosti, katedralu, crkvu sv. Ane,  Srca Isusova i druge, hodočasnici su pohodili i mjesto na kojem je svoju prvu papinsku misu u Poljskoj slavio bl. papa Ivan Pavao II. Na tome je mjestu podignut križ i uklesana znakovita povijesna rečenica – molitva i zaziv Duhu Svetomu da „obnovi zemlju – ovu zemlju (Poljsku)“ koju je papa izgovorio tom prigodom davne 1979. godine.

 

Hodočašće u Poljskoj započelo je euharistijskim slavljem u svetištu Milosrdnog Isusa, a završilo je također euharistijskim slavljem u ranim jutarnjim satima u svetištu Majke Božje Jasnogorske. Središte i vrhunac svakoga dana bila je euharistija, a posebnost ovoga hodočašća bila je upravo duhovna dimenzija: svakodnevna sv. misa, sudjelovanje u molitvenom programu u svetištima Poljske, duhovni nagovori, svakodnevna molitva Gospine i krunice Božanskog Milosrđa, euharistijsko klanjanje, sakrament pomirenja, pobožnost križnoga puta, rast u zajedništvu kroz molitvu i pjesmu, blagovanje i druženje.

 

Duhovnome obogaćenju jarunskih hodočasnika pridonijela je vidljiva živa vjera i svjedočenje, istinsko domoljublje i pouzdanje Poljaka u milost Božju koje se očitovalo u svako doba dana u crkvama i svetištima, gradovima i mjestima kroz koja su hodočasnici tih dana prolazili.

 

Hodočašće u Poljsku bila je istinska duhovna obnova i okrjepa svakog hodočasnika, a našem župniku don Anti Vasilju lijepa duhovna priprava za proslavu 25. obljetnice svećeništva koju je u zajedništvu s braćom svećenicima salezijancima i župnom zajednicom proslavio u nedjelju 1. srpnja.