Ni magla ni hladnoća nisu uspjele obeshrabriti skupinu krizmanika, ministrante i VIS Mirabilia Dei iz župe Duha Svetoga na Jarunu da zajedno sa svojim voditeljima don Josipom K. i s. Zrinkom M. posjete Vukovar 19. studenoga.

Na taj način pridružili smo se tolikim tisućama domoljuba koji su dan prije hodočastili u Vukovar da se poklone plemenitosti žrtve darovane na oltaru domovine za našu slobodu i mir. U župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova dočekao nas je branitelj Mario Drobina koji je bio s nama cijelo vrijeme boravka u Vukovaru.

U pastoralnom centru "Sveti Bono", zajedno sa skupinom hodočasnika iz Zrinskog Topolovca, pogledali smo film o stradanju Vukovaraca i posljednjoj obrani Vukovara, nakon čega nam je gvardijan fra Gordan Propadalo svjedočio o snazi vjere i daru oprosta koji su nadjačali mržnju, osvetu, neprijateljstvo i ubijanja, ali i naglasio važnost obnavljanja sjećanja na živote darovane za našu slobodu. Nakon posjeta crkvi u kojoj nam je fra Robert govorio o oprostu koji je dar i zato moguć jedino uz Božju pomoć, branitelj Mario, poveo nas je u obilazak muzeja u bolnici. Snažan dojam na nas ostavio je ovaj prostor pod zemljom, lutke od gipsa koje predstavljaju ranjenike i bolesnike koji su ondje bili smješteni kao i soba ogledala čiji izgled već sam po sebi poziva na tišinu i veliko poštovanje prema onima koji su ovdje bili, a čija imena se stalno ponavljaju…da se nikada ne zaborave!

Nakon bolnice posjetili smo Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata na kojemu smo zapalili svijeće i pomolili se za sve one koji ondje počivaju. Polje bijelih križeva – 938 – od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu ovdje ekshumiranu, ostavlja bez riječi jer su ovdje pokopane cijele generacije, mladost Vukovara i svih krajeva Hrvatske. Kažu da je ovo jedno od najljepših groblja. Bilo bi bolje da nikad nije ni moralo nastati.

U spomen-domu Ovčara ukratko smo bili upoznati s tom postajom križnog puta naših branitelja i civila i ovdje kao i na samom mjestu stradanja riječi su suvišne. Ostane samo želja za molitvom i zahvalnošću da se ne zaboravi i da se dašak ove slobode ponese sa sobom, u svoj grad i da se na njoj gradi poštovanje, dostojanstvo, domoljublje, mir…

Na povratku iz Vukovara posjetili smo đakovačku ergelu lipicanaca – neki su čak imali prigodu hraniti konje i dotaknuti ih – zatim uže središte grada i Strossmayerovu katedralu u kojoj smo, budući da je posvećena prvaku apostolskom svetom Petru obnovili svoje Vjerovanje.

Nastavljajući put prema Zagrebu u ozračju zahvalnosti izmolili smo krunicu s nakanama za obitelji, domovinu, pravdu, mir… Uz pjesmu i druženje podijelili smo svoje dojmove, zahvalni za dar domovine i sve ono dobro i plemenito što smo doživjeli na ovom hodočašću.