Ovim putem želimo u ime cijele župe Duha Svetoga još jednom izraziti sućut obitelji Mamić zbog preranog odlaska njihovog i našeg Ivana.

Bio je član krizmaničke nogometne momčadi koja je izgubila odličnog igrača i još boljeg čovjeka.

Napustio nas je u cvijetu mladosti 26. veljače, ali sjećanja i ponos na njegov život ostaju vječna.

Tko je bio Ivan pročitajte u nastavku iz riječi njegove braće i bratića. Počivao u miru Božijem Ivane!

NAPUSTIO NAS JE NAJLJEPŠI CVIJET ZEMALJSKI

Naš voljeni Ivan Mamić, rođen 8.8.1992. u Frankfurtu/Njemačka, od samih početaka ukazivao je na to da je posebno dijete. Od djetinjstva uvijek je volio igrati nogomet i zabavljati se s prijateljima, a najsretniji bi bio kada bi nedjeljom na misi u klupi sjedio skupa s obitelji.

Bio je uvijek vedar i nasmijan, znatiželjan, inteligentan, a naročito nadprosječno spretan i sposoban. Brzo je učio, možda čak i prebrzo, jer sve s čim bi se tek upoznao brzo bi savladao što je sve nas redovito iznenađivalo. Sa 6 godina skupa s obitelji doselio se u Zagreb, našu Hrvatsku. Njegova obitelj dala je sve da bi mu omogućila normalno odrastanje, a nadasve normalan, lijep i sretan život.

Dok je odrastao srce ga je stalno vuklo u Livno, rodni grad njegovih roditelja i obitelji, kojeg je posjećivao redovito svakog ljeta i koji je bio okupljalište cijele obitelji. Tamo se osjećao kao kod kuće, opušten, sretan i bezbrižan okružen svojim najdražima. Svaki put kada bi odlazio iz Livna u njegovom srcu bila je tuga, a u njegovim očima suze. U Livnu je sam (iako bez dopuštenja) naučio voziti automobile i motore.

Kroz svoj život iskoristio je priliku posjetiti svoga strica, strinu i obitelj u Frankfurtu, tetku u Zürichu i drugog strica i strinu u Kanadi što je za njega bilo veliko i lijepo iskustvo. Tijekom odrastanja u Zagrebu, ali ljeti i u Livnu, stekao je jako puno prijatelja koji o njemu i danas mogu reći samo riječi hvale. Ivan je oduvijek bio spreman dati sve za svoje najmilije, zalagao se za njih i uvijek štitio one slabije. Bio je hrabar i ponosan na sve što je imao i postigao u životu, ponosan na obitelj i svoje prijatelje.

U svojim posljednjim godinama školovanja pohađao je srednju školu Nikola Tesla. Iako je u početku vodio borbu s ocjenama, u zadnje se vrijeme toliko trudio ispraviti ih i uspio je. Kao da je znao da mu ne preostaje puno vremena, iskorištavao je svaki dan u potpunosti.

Nažalost, 26. veljače 2011. na bolan i okrutan način, napustio nas je prerano. Bog  je k sebi uzeo jedan od najljepših cvjetova ove Zemlje. Njegova dobrota i čisto srce ostavili su velik trag na sve nas.

Ivanova obitelj i rodbina zauvijek će ga pamtiti kao hrabrog borca čistog srca i dobre duše, a njegovi prijatelji i poznanici kao "legendu Jaruna".

Zauvijek u našim srcima,

POČIVAO U MIRU BOŽJEM, IVAN MAMIĆ

Napisali: bratić Martin i braća Matej i Marko